Igraonica-vrtić Mala vila, Zelengaj 29a, 10000 Zagreb, tel. 01 4824 178, info@mala-vila.org

Škola budućnosti ili budućnost škole

Roditelji koji za svoje dijete žele djelotvorno i zdravo moralno školovanje koje se temelji na načelu da je obrazovanje prirodni proces, a škola umjetna tvorevina nalaze se u istom položaju kao i ljudi koji se žele zdravo hraniti – moraju preuzeti stvar u svoje ruke. Sustav neće pružiti ono što želimo, ali, naša je odgovornost omogućiti djeci odrastanje u svijetu koji se "isplati". Ako još nemamo vrijedan svijet to znači da nemamo ni vrijedne škole.

"Obrazovanje za 21. stoljeće nije popis, skup smjernica, to nije nastavni plan, to je način razmišljanja. U godinama koje dolaze čuvajte se onih koji se drže propisa; oni žive prema popisu i htjeli bi da i drugi žive prema njemu. Umjesto toga trebamo izgraditi, za djecu za koju smo odgovorni, obrasce pomoću kojih će svijet dobiti smisao. Moramo prodavati razumijevanje, a ne informaciju."

(R.Cole "Želja za moje dijete")

Polazak djeteta u školu novo je razdoblje u životu obitelji. Djeca su osjetljiva na "atmosferu" koja prožima školu. Da bi se djeca osjećala zadovoljna trebaju im nasmijana lica, ljubaznost, suosjećajna podrška. Treba im pogled u samo njihove oči, a ne jedino i stalno obraćanje razredu. Najveća je noćna mora roditelja vidjeti dijete kako u školi gubi radoznalost i oduševljenje učenjem. Izbor škole trebala bi biti važna obiteljska odluka. Između čega možemo birati?

U Europi i svijetu veći je broj takozvanih alternativnih pristupa ili slobodnih

(od države) nezavisnih škola. (Montessori, Waldorf, jena-plan, Freinet). U Hrvatskoj su dostupne Osnovna  waldorfska škola u Zagrebu i Rijeci i Montessori škola u Zagrebu. Roditelji se teško odlučuju za drugačiji pristup zbog straha hoće li dijete dobiti dovoljno znanja i hoće li uspjeti u budućem školovanju. Bez obzira koji put odabrali roditelji bi trebali zaštititi dijete od besmislene životne utrke ka uspješnosti.  Jer sve to guranje i požurivanje maskirano pod imenom "ohrabrivanje i potpora" samo su najbolji način da nadoknadimo to što smo nedovoljno prisutni, što smo sami nemirni i pod stresom i što ne možemo obećati djeci sliku svijeta kao sigurnog i zaštićenog mjesta.

 Danas je opet aktualno takozvano kućno obrazovanje. Knjiga Marije Mullarny "Sve što škola može učiniti vi možete učiniti bolje" zvučala je kao nevjerojatna tvrdnja prije negoli su svjedočanstva postala dostupna. O spornoj vrijednosti institucijskog obrazovanja govori i jedan francuski vic-pitanje:
"Kako to da ste tako glupi, a kažete da niste išli u školu?"

A tko je zapravo obrazovan čovjek? Samo onaj tko preko znanja stječe uvid u povezanost života, koji posjeduje bogatstvo unutrašnjeg doživljaja, osjećaja i ideja, onaj koji promatra pojave u prirodi i donosi zaključke. Tek taj je stekao obrazovanje. Takvo je obrazovanje živo, osobno i bogato i nažalost sve rjeđe u našim školama gdje se raznolikost života sabija u temeljito pripremljene lekcije, gdje su metode tako usavršene, a znanje se stječe na štetu osobnosti, sposobnosti razmišljanja, promatranja, mašte.

Goethe je za radnim stolom svoje majke upoznao Bibliju, francuski je naučio u kazališnoj grupi, talijanski sudjelujući u nastavi svoje sestre, matematiku od kućnog prijatelja, zemljopis preko putopisa koje je čitao, a u dugim šetnjama sa svojim ocem upoznavao je razne zanate. Netko može kazati: nisu svi ljudi genijalci i škola je potrebna upravo onima koji ne pokazuju posebne darovitosti. Ili, drukčije: onaj tko nema posebno izraženu darovitost u školi gubi i ono malo što samo njemu pripada.

Bolja vremena školovanja mogu doći tek "iznutra" kada roditelji budu u stanju postati učitelji, a škola dom. "Prijateljska" škola kreira nastavne sadržaje iz poznavanja razvojnih mogućnosti djeteta. Ona ne mudruje jer je mudra, ne požuruje jer poznaje opasnosti na putu, ne školuje za život jer je sama život.

prof. Renata Stürmer Santrić