Igraonica-vrtić Mala vila, Zelengaj 29a, 10000 Zagreb, tel. 01 4824 178, info@mala-vila.org

Priča je bezvremeni dar

Djeca su najbolji čitatelji prave književnosti. Jedino ona  još vole jasnoću i logiku i zato traže pravu priču, domišljenu priču, onakvu kakva se pričala tisućama godina.

Nažalost, danas im se daju priče koje predstavljaju totalni kaos, gdje se događaji zbivaju bez ikakve veze s dječjim iskustvom i nerijetko s porukama koje su toliko bjelodane da bi bile mudre.

U modernim knjigama nedostaje ona divna igra napetosti i čuđenja, dirnutosti jednom drugom stvarnošću (Bilo je to jednom davno, davno...), svijetom prapočetka. Većina »suvremenih« knjiga za djecu daje samo razumna objašnjenja za svakodnevne situacije (prvi dan u vrtiću, školi, nova beba u kući...) i često preoblikuje tradicionalnu bajku u priču sa slatkastim sadržajem. Djeca hranjena samo takvim pričama gube ono nešto što se može nazvati  poetičnost duše i kvaliteta srca.

U izdanju Planetopije izdana je 2010. knjiga »Pričosvijet« kao poticaj djeci da zakorače u svijet mašte i kao podsjetnik nama odraslima da dozvolimo djeci da odlutaju u dokolicu i broje kišne kapi koje se slijevaju niz prozor jer u takvim stanjima duše rađaju se ideje. U  »Pričosvijetu« stoji sibirska misao: »Ako ne poznajemo drveće, izgubit ćemo se u šumi, a ako ne poznajemo priče, izgubit ćemo se u životu.« 

Često vrlo brižni roditelji zanemaruju značaj bajki i priča možda zato jer ne razumiju kako te unutarnje slike nose istinsku moralnost i imaju duhovnu vrijednost.

Tradicionalne priče kultura cijelog svijeta imaju općeprihvaćeno i »starinsko« ponašanje. Nastale su u vremenu kada je arhaični način mišljenja dominirao svijetom. I taj svijet ranog čovjeka odgovara mentalitetu djeteta u fazi njegovog razvoja od treće do osme godine.  I baš danas,  u vremenu elektroničkih medija neophodno je da dijete proživi tu magijsko-mitsku fazu jer ako ga prerano protjeramo u realnost  bunari stvaralačkih ideja nepovratno će se zatrpati.

Bajka počinje rajskim stanjem, a onda slijedi »progon«. To je ono što svako dijete odrastanjem prolazi. Kada dijete uroni u priču, kada se njegove zjenice šire od čuđenja, kada je doživjelo to čuđenje, iz toga će jednoga dana doći želja za znanjem, iz znanja razumijevanje života, iz razumijevanja života zahvalnost, iz zahvalnosti mudrost. A sve je počelo u onim večerima čuđenja kada je glas roditelja rekao: »Bilo je to, a možda i nije....«

I kako dijete raste, rastu i priče: od priča iz svijeta prirode, preko bajki iz kultura raznih naroda do mitova i legendi, da bi u mladenačko doba ustupilo mjesto biografskim pričama istraživača i pustolova.

Nije samo za razvoj  djeteta važna priča već pričanje priča obnavlja i stvaralačke snage roditelja. Divna je to sposobnost odrasle duše moći  »proći kroz ormar« do svijeta Narnije.

 I u svakom povratku s takvog putovanja bit ćemo inspirirani  govoriti djeci o onome o čemu ona uistinu razmišljaju: o vječnim pitanjima, o smislu i pravdi, o nastanku svijeta, o dobru i zlu.