Igraonica-vrtić Mala vila, Zelengaj 29a, 10000 Zagreb, tel. 01 4824 178, info@mala-vila.org

Priča i putovanje

U staro doba priče su nastajale da upotpune ljudski svijet: vezle su se i vezivale uz mjesta, događaje, osobe i situacije koje su tim izvezivanjem dobivale ljudsku mjeru. Kao da je sve što je postojalo postojalo zahvaljujući tome što je jednom negdje uobličeno u priču i onda nakon toga mnogo puta prepričano. Kroz ta je prepričavanja mnogošto izostavljano, minjenjano i dodavano – tako da je svako pričanje dobivalo boju i patinu govornikova vokabulara, glasa, manira i kretnji. Kroz priče se živjelo i one su davale život svemu čega su se doticale, čuvajući time stabilnost i trajnost ispričanih stvari. Svijet je nekoć bio mirniji u kretnji, neosvojiv i dalek, putevi su ga presijecali samo na izuzetnim mjestima koja su bila dohvatljiva samo u iznimnim prilikama. Putovalo se s velikim naporom i stoga je putovanje bilo poseban poduhvat u koji su se upuštali trgovci i vojnici, hodočasnici i učenici - šegrti kojima je to putovanje, "vandrovka", trebalo donijeti majstorsko umijeće i zvanje.

I jedno i drugo, putovanje i pričanje, upisani su u knjigu Marte Santrić Petar na Cresu ili O bjeloglavom supu, vili Tramuntane i Masmaliću. Njezin lik, dječak Petar, jedan od suvremenih putnika, turista čijim je koracima svijet podložniji nego ikad do sada, korača Cresom tražeći čuvenu vilu Tramuntane, dobroćudnog patuljka Masmalića i bjeloglavog supa Mikija koji s ljudima razgovara prijateljski, njihovim jezikom. On se time pridružuje povorci dječaka i djevojčica koji u bajkama, dječjoj i adolescentskoj književnosti prohodavaju svijetom tražeći njegovu ili/i svoju istinu, otkrivajući tajne koje čuvaju izuzetna mjesta i krajolici. Ti literarni hodači, među kojima je svakako i Šegrt Hlapić Ivane Brlić-Mažuranić, svojim itinererom, baš kao i nekadašnji kalfe, dolaze do mudrosti, vještine i majstorstva; na putu koji, kako se vidi i u ovoj knjizi, nije bez opasnosti, izazova i napora, nije ni bez opreza i sumnje niti bez ostavljanja starog i otvorenosti novome kojemu se ide ususret. Svoju priču o putovanju dječaka Petra, priču koja je zapravo o jednom otoku, Cresu i njegovim  zemaljskim i nebeskim tajnama,  Marta Santrić pripovjeda mjerom dječakovih koraka, njihove polaganosti, slatke zebnje i radosnog iščekivanja krajolika koji se hodačevim očima otvara na putu bez vodiča pod velikim jakim suncem. Knjigu je autorica bogato ilustrirala, uokvirujući bijelu podlogu teksta fluidnim lazurom na kojem inscenira ključne, koloristički upečatljive i jasno izvedene dijelove priče: dječak pred golemim klisurama otoka na samom početku putovanja, susret s Mikijem, kameni labirint pred cerovom šumom, razgovor s Masmalićem, patuljačka kuća, vila liječi bjeloglavog supa, pozdrav s otokom.

Svojom se knjigom Marta Santrić nastavlja na proznu tradiciju hrvatske dječje književnosti koja u sebi spaja avanturističku motivaciju lika, regionalni kolorit i narativni prosede s jasnom etičkom i ekološkom porukom. Oslobođena bilo kakve izravne didaktičnosti o koju se, nažalost poskliznu mnogi, čak i puno stariji i iskusniji autori, ova je knjiga izrasla iz inspiracije čudesnom prirodom otoka Cresa.

Ipak, zahvaljujući narativnom okviru priče: dječakovu putovanju, dolasku na otok i potrazi, elementi bajke i legende koji su u osnovi središnjeg dijela teksta dolaze u drugi plan. Mogli smo, naime, očekivati da je autorica, birajući temu u kojoj će oživjeti lokalnu predaju i dati joj novi kolorit, posve izostavila lik dječaka Petra i jednostavno ispričala priču o patuljku, supu i vili. U tom bismo slučaju s pravom govorili o bajci ili legendi, ovisno o načinu organizacije teksta i njegovoj upisanosti u regionalnu usmenu tradiciju. Uvođenje dječaka koji na svom putovanju i sam postaje lik čijim se pogledom služi i "objektivni" pripovjedač/ica premješta pozornost čitatelja na procesualnost njegove potrage i otkrivanja. Time se narativna intencija teksta usmjerava na lik i njegovo putovanje koje je, znakovito, otvoreno kratkim poetskim iskazom u prvom licu jednine. Zato bismo ovu knjigu, čija je inspiracija Cresom jasna i nedvojbena, ipak trebali čitati kroz njezinu autorsku motivaciju. Ona u prvom redu knjiga jednog odrastanja koje je zadržalo drevnu mudru povezanost sa snagom zemlje (korijenje, patuljci) i ljekovitošću neba (vile, supovi). Kad se pred očima dječaka Petra otvori pažljivo uređena Masmalićeva kuća u zemlji, među korijenjem, a u njoj bogatstvo izgubljenih i nađenih predmeta, na policama uredno složenih slikovnica, igračaka i odjeće, vidimo harmoniju dječje sobe, mikrokozmosa koji reflektira veliki čarobni svijet. Iz te sigurnosti i povjerenja, tog dohvatljivog mira, može se krenuti u avanturu otkrivanja tajne otoka, tajne života, svijeta i življenja.

Dr. Marina Protrka
Filozofski Fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek kroatistike